SVIJET MAGIJE, MISTIKE I MITOLOGIJE
 
HomeCalendarKako koristiti ovaj Forum?TražiLista članovaGrupe korisnikaRegistracijaLogin
Share | 
 

 Turska magijska vjerovanja

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Admin
Admin


Broj komentara: 39
Join date: 2013-04-26

KomentarNaslov komentara: Turska magijska vjerovanja   Sun Apr 28, 2013 9:40 pm


Zasigurno jedan od najplodnijih turskih pisaca etnologa Ismet Z. Ejuboglu možda je najzaslužniji za pismeno očuvanje prebogate duhovne baštine naroda Male Azije, posebno Anadolije. U svojih nekoliko knjiga slikovitih naziva "Anadolijski narodni lijekovi", "Ljubavna magija", "Anadolijska magija" itd.prezentirao je na najbolji mogući način mnoštvo narodnih vjerovanja i magijskih praksi vezanih za očuvanje zdravlja, prizivanje sreće, mnogobrojna mađijanja, izradu hamajlija (muski) protiv uroka, sihira (buyu) i zaštitu od džinova. Bogastvo folklora i mnoštvo narodnih vjerovanja ne treba da čude ukoliko uzmemo u obzir da Turska graniči sa nizom zemalja čiji su uticaji duboko ukorjenjeni u duhovna razmišljanja ovog naroda. Poseban utjecaj se pripisuje Iranu, domovini proroka Zaratustre - oca dualizma, koja i danas važi kao destinacija mističnosti.
 


Jedno od najzanimljivijih vjerovanja u Turskoj svakako je ono koje se može susresti i u BiH a tiče se pojma "zaključana" sudbina. Riječ je o turskom predislamskom vjerovanju u moć ljudske sudbine da se "otvori" i "zatvori" tojest da neka osoba ima uspjeha u ljubavi i samim tim može da stupi u brak dok neka druga, unatoč svojoj ljepoti i inteligenciji, to ne uspijeva. Ovi potonji obično nakon niza promašaja, neuspješnih veza ili raskinutih zaruka odlučuju se na samački život što je u patrijarhalnom društvu kakvo je tursko uvijek izazivalo podsmjeh i podcjenjivanje okoline iz razloga što se brak i osnivanje obitelji smatralo od davnina najvećim životnim uspjehom.
Iako etnološki podaci ne otkrivaju detaljno uzrok takvoj anomaliji u ljudskom životu mnogo su rječitiji kada se opisuje njena neutralizacija. Ono što se iz prilično škrtih informacija može dokučiti jeste da su glavni krivci za zaključanost ili zatvorenost nečije sudbine ime te osobe, uroci ili kletva. Naime, mnogi roditelji dajući ime djetetu ne znaju da mu je ono baksuzno, ne odgovara njegovoj zvijezdi, te da će mu upravo zbog toga donijeti probleme u emotivnom ili poslovnom životu. Slično je i sa urocima, stare Turkinje vjeruju da urok koji je jak i ne otklonjen na vrijeme može poremetiti čitavu dječiju sudbinu i nametnuti mu umjesto sreće stalne neuspjehe koji se prije svega očituju na nekim bitnim segmentima poput ljubavi. Zadnji i ništa manje ozbiljan razlog zatvorenosti sudbine jest tuđa kletva čiji je emotivni naboj toliko jak da uzrokuje zlu kob duž nekoliko naraštaja.
 


Da bi se nesretna osoba oslobodila zle kobi i pronašla sreću u ljubavi pomoć se tražila u magiji, kroz obred zaključavanja i otključavanja novog katanca. U bilo kojem području Anadolije (Adana, Orta Toros, Ayfon, Gaziantep itd.) otključavanje sudbine izvodi se na više načina no sve te rituale povezuju isti elementi. Moć da poništi sve navedene uzroke zatvorenosti nečije sudbine traži se u kombiniranju svetih i magijskih segmenata poput vremena izvođenja rituala, naime, petak se smatra svetim danom kao i broj tri dok vjerovanje u volšebnu moć metala nalazimo još u predislamskom dobu. Željezo prema vjerovanju ima profilaktičku moć pred džinima i urokljivim očima što pokazuju i sljedeći obred.
Turski narod vjeruje da zaključan kilit ima direktne veze sa zaključanom sudbinom pa se iz tog razloga može smatrati i njenim simbolom. Upravo zbog toga tomošnje stare žene i danas preporučuju mladim djevojkama da oko vrata nose mali ključ kako bi im on otvorio sudbinu ili spriječio da se ona zatvori. Kako to tvrde odžaklije (turski naziv za osobu koja liječi tradicionalnim metodama), od "zaključane sreće" pate više djevojke nego momci pa su znatno brojniji opisi rituala koje one provode kako bi se kurtalisale ovog zla. Djevojka zatvorene sreće uoči petka zaključa jedan kilit i zajedno sa ključem stavi ga sebi pod jastuk. Sutradan, požuri prije svih do džamije kako bi prvom koji dođe da klanja džuma-namaz ponudila da otključa kilit. Tu radnju ponavlja još dva petka zaredom. Ponekad se katanac umjesto pred džamijom otključa na raskršću od četiri puta. Adet da se otključava kilt može se pratiti unazad generacijski pošto ovaj običaj i danas njeguju žene po Turskoj naučivši ga od svojih majki. Razlog tome je što su često same majke zainteresiranije od kćerki da im prizovu budućeg muža i obezbjede brak.

 
Djevojke se sve do udaje trude na sve načine da si obezbjede otvorenu sudbinu pa iz tog razloga mnoge od njih sa nestrpljenjem čekaju Hidirllez (6.maj), veliki turski praznik posvećen dvojici evlija Hidru i Iliyasu. U Isparti, u mjesnoj zajednici Kećiboru, na livadama se spremaju velike trpeze za vrijeme Hidirlleza. Na drvo se vješaju stari komadi odjeće na kojima ljudi napišu svoje želje. Stariji obično požele dobro zdravlje i berićet dok mladi svoje želje usmjeravaju na izražavanje emotivnih nadanja. Komadi odjeće obično ostanu na drvetu sve do narednog praznika kada se poskidaju i bace niz rijeku i tako oslobode mjesto za neke nove želje.
Djevojke udavače se običavaju na praznik okupiti na jedno mjesto i otključavati jedna drugoj kilite. Ako se i pored otključavanja katanca mladoj djevojci ne otvori sudbina, smatra se da joj je to božija kazna jer nije iskrena osoba. Mnoge od njih radoznalo gledaju oko sebe ne bi li ugledale bijelog leptira. Ona djevojka koja bi ga ugledala smatrala se sretnicom pošto joj je to znak milosti dvojice evlija, naime, za takvu se djevojku smatra da joj se otvorila sudbina.


Admin: komentar modifikovan dana: Sun Apr 28, 2013 9:43 pm; prepravljeno ukupno 1 puta
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika http://falanje.yourme.net
Admin
Admin


Broj komentara: 39
Join date: 2013-04-26

KomentarNaslov komentara: Dar hazreti Fatime   Sun Apr 28, 2013 9:42 pm

Uroci, strah, crvenilo kože, glavobolja samo su neke od bolesti sa kojima se ljudi, a posebno mala djeca, susreću tokom svog cijelog života. Za svaku od navedenih tegoba turski narod vjeruje da nije dobro da se ne liječi pošto svaka bolest koja se na vrijeme ne tretira prijeti da "zastari" ili uzrokuje nepovoljna duševna stanja. Lijek za takve boljke čiji se uzročnici uglavnom traže u natprirodnim uticajima tradicionalno se nalazi kod mnogobrojnih hodža i odžaklija.
 
 


Odžaklija ili ono što bi se u Bosni moglo nazvati stravarkom označava narodnog iscjelitelja koji posjeduje znanje liječenja, često samo jedne bolesti. U svakom selu ili mjestu po Turskoj postoji i po nekoliko takvih iscjelitelja kojima se ljudi obraćaju za liječenje različitih bolesti. Najviše posla i danas imaju one odžaklije koje raspolažu umijećem salivanja olova pošto se ovim ritualom uspješno mogu anulirati strah i uroci. Za razliku od turskih kod bosanskih stravarki rekviziti su svedeni na minimum. Jedna anadolijska odžaklija osim elementarnih stvari poput olova, posude za vodu i crvene marame, uza se drži cijeli arsenal instrumenata: nož koji nikad nije dotakao krv, sito, makaze, igla i konac, komadić kruha, sol, tepsija, šećer, dječija cipela, kamen, zemlja itd.
Prije nego li pristupi salivanju olova odžaklija obavezno uzme abdest pa nakon toga nasred velikog sita postavi posudu sa vodom a oko nje poreda nož, ogledalce, malo soli i kruha, zrna pšenice i ječma. Pošto rastopi komadić olova u kutljači izljeva ga u vodu, držeći sito iznad glave bolesnika, obavezno tom prilikom gledajući van kroz prozor u pravcu neke planine ili visokog brda. Na kraju svog nadasve zanimljivog rituala, kada je analizirajući dobijene oblike u olovu apsolutno sigurna da je uspjela anulirati sve uzročnike ljudske patnje, nožem lagano dodirne bolesnika.
Neke anadolijske odžaklije poput Fatme Alparslan u posudu sa vodom stave nož, makaze, šiš i češalj pa čim ti predmeti padnu na dno ona izgovori "Allahu moj dragi - probodi! I ja sam probola, nožem sam sjekla, sa ključem sam otključala!". Vodom se bolesniku umije lice i potaru ruke i noge a on zatim pogleda kroz prozor napolje.
-Kad bolesnik umiven vodom pogleda van bolest će ga napustiti i izići kroz prozor", pojasnila je Fatma. No, ovdje se ne završavaju magična pravila koja prate ritual sa olovom. Prilikom napuštanja odžaklijine kuće ona će ispraćajući bolesnika reći mu "Allah šifa versin!" (Neka ti Allah da zdravlja!), na što će joj ovaj uzvratiti "Eksik olmajin" ili u prevodu na bosanski "I tebi svako dobro".
 

 

Da bi uopće neka osoba mogla postati odžaklijom u Turskoj se vjeruje da mora imati destur (dozvola) ili izun od nekog prethodnika. Često se za tu priliku koristi sinonim "dobiti ruku" pošto bez toga od salivanja olova nema nikakve koristi. Odžaklija se postaje i intervencijom više sile uobličene u liku hazreti Fatime. Većina odžaklija tvrdi da im se upravo ona jedne prilike pojavila u snu i promjenila život odredbom da pomažu ljudima. Stoga i ne čudi zašto svaki odžaklija, bilo da je muškog ili ženskog spola, hazreti Fatimu doživljava kao svoju drugu, duhovnu, majku uz čiju pomoć liječi. Pojavljivanje u snu zapravo je izravno dobijanje destura od svetice čemu uostalom svjedoči na jedan način i najpoznatija turska basma: "Ovo nije moja ruka, ovo je ruka naše majke Fatime!". Istovjetno vjerovanje nalazi se i kod bratskog bošnjačkog naroda, skoro svaka stravarka prije nego li počne salivati strahu tri puta ponovi "Draga moja hazreti Fatime, draga moja majko, reci svom ocu Muhamedu pejgamberu...".
Nadovezujući se na sve do sada rečeno zanimljivo bi bilo primjetiti kako se u turskim vjerovanjima oko destura ili liječničke dozvole pojavljuje još jedno vjerovanje, naime, odžaklije su najčešće osobe koje su dobile putem sna dozvolu od hazreti Fatime da liječe. One tu dozvolu mogu, kada im starost ili bolest onemoguće daljnju praksu liječenja, predati drugoj osobi koju odaberu za svog nasljednika u čemu svemu dolazimo do zaključka kako je Fatimin dar vječan jer se može prenositi i predavati nebrojeno puta.
Odžaklija dok izljeva rastopljeno olovo u posudu sa vodom govori više za sebe: "Korku mu der, nazar mu der, eger korku dansa nazardansa ben sevap..." U međuvremenu vrelo olovo pri dodiru sa hladnom vodom stvara različite oblike koji i neiskusno oko mogu podsjetiti svojim izgledom na neki predmet, životinju ili ljudsku figuru. Pažljivo osmotrivši olovne oblike odžaklija se prvenstveno vođena intuicijom odlučuje za jedan oblik a zatim "krivca" zamota u čistu krpu koju će bolesnik nositi uza se naredna 24 sata i nakon toga baciti niz rijeku.
 



U Istanbulu olovo često zamjenjuje prikupljeni vosak od sedam svijeća iz sedam različitih kuća. Korištenjem voska na neki način pomiče se opseg rituala koji se tada uglavnom usmjerava na otkrivanje uzročnika tegobe da bi se odmah nakon toga prozreto zlo uništilo na raskršću. Kao i većina turskih rituala i ovaj se provodi tokom tri uzastopna petka. Pošto odžaklija pomješa vosak sviju svijeća i istopi ga na vatri pusti ga da kaplje u posudu sa vodom. Dok to traje pažljivo posmatra oblike koji plutaju po površini trudeći se otkriti u nekom od njih najveću sličnost sa nekim predmetom ili životinjom. Za onu figuru za koju procjeni da bi mogla eventualno predstavljati uzročnika ljudske tegobe odžaklija namjenjuje posebnu sudbinu. Naime, voštana figurica se odnosi na neko veliko raskršće i zakopava u sam centar kako bi bolesnikom mogao svakog petka dolaziti i gaziti po njemu.
Raskršće u turskim magijskim shvatanjima predstavlja smetljište ili odlagalište sihira i nameta pa se kod ovog naroda već vijekovima tradicionalno zlo "razbija" upravo na raskrsnicama što je uostalom praksa i svih balkanskih naroda.
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika http://falanje.yourme.net
Admin
Admin


Broj komentara: 39
Join date: 2013-04-26

KomentarNaslov komentara: Re: Turska magijska vjerovanja   Sun Apr 28, 2013 9:44 pm

Kod turskog naroda pored Bajrama slavljenje Hidirlleza (6.maj) zauzima značajno mjesto. Praznik posvećen dvojici evlija Hidru i Ilijasu tradicionalno slavi se svake godine u prirodi pored visokih šumskih stabala te pokraj hajr izvora i česmi. Po pravilu svako mjesto ili selo ima izabrano mjesto gdje se svake godine praznuje, igra i pjeva. U prošlosti Hidirllez se isključivo slavio u blizini tekija, turbeta ili mezara evlija, bogobojaznih i pobožnih ljudi.
Uoči ovog praznika među narodom osjetno se uočava solidarnost i bliskost pa komšije između se dijele mlijeko onim porodicama koje nemaju stoku za muzenje. Sa tim mlijekom domaćice prave razne pite i sutlijaše. Peti maj najvećim dijelom obilježava kuhanje posebno onih jela sa tjesteninom ili u kojima su sadržana jaja, paksimeti i druge delicije. Na prazničnom meniju obavezno se mora naći i kruh od slanutka.
Prema nepisanom pravilu na peti maj se uglavnom spravljaju jela bez mesa dok se na Hidirllez kolju i peku janjci i jarad. Spremljena hrana servira se u velikim tepsijama takozvanim demirlijama, koje se još nazivaju i „red“. Na njima se serviraju jela po ličnom ukusu i izboru. U nekim selima, ova tepsija se naziva „teferidž tepsija“ i svaka od njih standardno sadrži nekoliko vrsta pita, kuhanog kukuruza i bar jedno pečeno pile.
Poziv na proslavu Hidirlleza vrši ona osoba koja je „kupila“ spomenutu teferidž tepsiju. Svake godine druga djevojka kupuje tepsiju sa tim da pri kupnji ništa ne plaća tojest riječ je o simboličnom gestu.


Noć kad se otvori nebo

Hidirllez noć koja spaja 5. i 6. maj obilježena je mnoštvom vjerovanja i rituala čije korijenje treba tražiti u animizmu i drevnom šamanstvu. U ovoj noći, prema turskom vjerovanju, nebo se otvara i upravo zbog toga najidealnije je vrijeme za upućivanje molitvi i želja. Tako, kako bi osigurali dobro zdravlje do sljedećeg praznika narod na mladice ruža objesi različite predmete, najviše odjeću. Uoči Hidirlleza narod često pogledava u pravcu brda i planina, naime, ako vide kakav sjaj smatra se da se na tom mjestu nalazi zakopano blago.
Dan uoči praznika žene sakupljaju 40 vrsta biljaka, najviše majčine dušice zbog ugodnog mirisa. Prikupljeno bilje potopi se u kantu sa vodom koja se u zoru Hidirlleza procjedi a bilje odstrani. Sa vodom se odlazi na neku uzvišicu ili brdo i tu opere kosa. Vjeruje se da će kosa dotične osobe biti duža, zdravija i svjetlija što je god brdo veće.
Na sam praznik ne smije se spavati. Ako neko zaspe u narodu se vjeruje da će mu cijela godina proći u spavanju. Osim ovog, praznik obiluje i drugim zabranama; ne smije se uzimati sapun ili makaze u ruke, ne valja mjesiti kruh jer se moće kvariti brašno tokom cijele godine niti prati veš zbog bojazni od grada. Isto tako nije dobro raditi nikakav posao po njivi ili u dvorištu.

Dan za želje

Ono što je karakteristično za praznovanje Hidirlleza svakako je ritual zvan „drvo želja“. Pod tim pojmom se misli na bilo koje drvo koje narod odabere, najviše po razgranatosti, pa se na njegove grane objese komadi stare i pocijepane odjeće na kojim su ispisane mnogobrojne želje. Adet za sve one koji idu ka drvetu jeste da kod kuće klanjaju dva rekata, kako bi im Allah uslišio željeno.
U Gaziantepu već tradicionalno sva odjeća sa napisanim željama se, nakon praznika, pokupi sa drveta i baci u rijeku Alleben. Narod praktikuje još jedan oblik rituala želja. Ubere se nekoliko vrbovih grana i iznad njih se po 40 puta ponove sure Fatiha i Ihlas. Nakon toga se pomisli želja i grane bace u rijeku.
U Turskoj postoji izreka vezana za ovaj običaj a koja kaže: „Donesi mi Hidirllez, a ja ću tebi pokazati svoje želje“.

Mlinarevo kolo

U prošlosti proslava Hidirlleza trajala bi po tri dana. Zadnji dan, uvečer, djevojke bi se uhvatile u krug da izvedu tradicionalno kolo koje je vrlo staro i u novije vrijeme vrlo se rjetko igra. U sredini kola stala bi jedna osoba koja će glumiti mlinara koji melje brašno tojest zemlju. Djevojke se pohvataju u krug oko mlinara pjevajući narodnu pjesmu pod nazivom Mlinarevo kolo. Ona bi se pjevala sedam puta nakon čega je brašno samljeveno. Svaka od prisutnih djevojaka uzme šaku brašna (zemlje) i nosi je kući. Nakon proslave „brašno“ se posipalo po hambarima zbog vjerovanja da će to donijeti berićet i plodnost tokom godine.


Na vrh Go down
Vidi profil korisnika http://falanje.yourme.net
Admin
Admin


Broj komentara: 39
Join date: 2013-04-26

KomentarNaslov komentara: Re: Turska magijska vjerovanja   Sun Apr 28, 2013 9:46 pm

U Sivasu ljudi su skloni vjerovanju da iza svake nesreće ili šteta koja zadesi nekog čovjeka, stoku ili imetak stoji zao utjecaj urokljivih očiju. U skladu sa tim nalazimo veliki broj izreka koje se redovito mogu čuti u narodnim kazivanjima poput „Četrdeset uroka, jedan grob“, „Dvije krave ostavljaju bez mlijeka, dva mladića ostavljaju u svađi“.
Turske odžaklije, hodže i stari šamani poguban utjecaj nazara ili urokljivih očiju na čovjeku najbolje prepoznaju po simptoma koje oni izazivaju: glavobolja, križobolja, mučnina u stomaku, prekomjerena vlažnost očiju i trepavica. Prema njihovim kazivanjima urok se prenosi sa jednog na drugog čovjeka posredstvom očiju i jezika tojest pogleda i riječi.
U narodu se smatra da samo određene kategorije ljudi imaju moć uricanja.Urokljivci su ponajviše odrasle osobe koje je majka kao djecu odbila od sise pa ih nakon toga podojila neka druga žena. Izuzev tog slučajnog zadobivanja ovog negativnog epiteta svugdje po Turskoj se vjeruje da su plavokose osobe sa smeđim, plavim ili zelenim očima same po sebi zlokobnog pogleda. Za razliku od njih tamnopute osobe ne mogu nikog ureći.

Urokljiva osoba, koja je svjesna svoje negativne karakteristike, u susretu sa drugima, posebno djecom, prvo pogleda u pod a onda u nos osobe pored sebe kako bi tim skretanjem pogleda neutralisala prvi i najači negativni udar energije iz svojih očiju. Bila urokljiva ili ne, iz bojazni, dijete se pri milovanju štiti magijom riječi poput „Elemtere fiš kem gozleri šiš“ koja je vjerovatno najpoznatija od svih profilaktičkih basmi pored standardnog izraza „mašallah“.



Gašenje ugljevlja

Gašenje ugljena ili komur sondurmek stari je mađijski ritual tjeranja zla koji se diljem Turske najčešće praktikuje s ciljem da se pronađe urokljivac. Ritual uglavnom izvodi blizak ženski rođak bolesnika (majka, sestra,tetka i sl.), ponekad kombinirajući uz ovaj obred i magijsku praksu u cilju ozdravljenja ureknute osobe.
Za potrebe anuliranja uroka koriste se velika posuda sa vodom. Iz ognjišta uzimaju se se komadići ugljena (žar) i bacaju, jedan po jedan, u vodu. Ako su gosti bili taj dan u kući prva sumnja na ureknuće pada na nekog od posjetitelja pa onaj ko izvodi obred postupa na sljedeći način:

Za svaku osobu na koju se sumnja da je eventualni uzročnik dječijeg nemira i plača uzme se po jedan ugljen i baci u vodu. Prilikom spuštanja ugljena izgovori se ime sumnjive osobe te se nadoveže „Ako je urekao/urekla neka potone?“. Čiji ugljen napravi najjači zvuk u dodiru sa vodom ili čiji ugljen padne na dno posude sa vodom smatra se da je ta osoba urokljivac. U slučaju da ima više osoba za koje se smatra da su krivci, uzima se onaj ugljen koji je pao najdublje u vodu, te se osoba čije je ime izgovoreno kada je taj ugljen bačen smatra sigurnim krivcem.
Nakon što se ugljen zagasi u vodi iz posude se uzima voda i daje bolesniku. Bolesnik tu vodu treba piti tri jutra na gladan stomak, te svaki dan treba prati lice, oči i bolna mjesta. Na kraju trećeg dana ostatak vode sa ugljenom bolesnik uzme i naginjući se tijelom prema naprijed prolije je unazad kroz svoje raširene noge. Tom prilikom ne smije gledati iza sebe kako bi uroci otišli zajedno sa prolivenom vodom.
Osim što im se gasi ugljen, salijeva olovo ili vosak djeca se od uroka štite različitim profilaktičkim obredima. Dječije se lice, posebno ako u kuću dolazi mnogo gostiju, nagaravi čađu, oko vrata ili ruke objesi mu se hamajlija zvana nazar bonđuku i slično. Idući dalje u Sivasu kada se dijete rodi obuče mu se nebesko plava košulja, kosa muškog djeteta se ne šiša tako da izgleda kao kosa djevojčice, ne smije se govoriti koliko dijete ima godina itd. Često se može vidjeti da je dijete obučeno u prljavu odjeću jer tako je sigurno da ga neće niko ureći.


Zaštita imovine

No ne treba zaboraviti kako uroci ne pogađaju samo djecu već njihov opseg djelovanja je mnogo širi i veći. Sve ono što čovjek može da vidi ili pohvali pada pod uticaj nazara. Posebno rizična kategorija su ono od čega ljudi preživljavaju. Tako kada neki seljak ima problema usjevima na njivi ili stokom on se za pomoć obraća nekom lokalnom odžakliji. Prije polaska seljak će sa sobom ponijeti malo brašna koje će ovaj zamjesiti u vodi bez kvasca i soli. Iznad zamućenog brašna odžaklija izgovori samo njemu znane magične riječi a onda otkida male komade tijesta i baca ih u vatru. Ako se komadići napušu i rasprsnu u vatri onda je to odžakliji siguran pokazatelj da su za sve probleme koje muče seljaka krivi uroci. Uvjerivši se u uzrok problema odžaklija će još proučiti nekoliko dova bolesniku i nakon toga seljak i njegova imovina sigurni su od urokljivih očiju cijelu godinu dana. Kao naknadu za učinjeni trud seljak će odžakliji ostaviti nešto novca ili brašna, bulgura itd.
Većina domaćinstava po seoskim područjima svoj dom i kućno ognjište štite od nazara na mnogobrojne načine, najčešće se na zid od kuće objesi oklop od kornjače ili ježeva koža. Drugi pak imaju običaj da u prag ulaznih vrata zakucaju konjsku potkovicu ili da dječiju cipelu objese na zid kuhinje.
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika http://falanje.yourme.net
Admin
Admin


Broj komentara: 39
Join date: 2013-04-26

KomentarNaslov komentara: Turske praznovjerice   Sun Apr 28, 2013 9:48 pm

Kao i svaki drugi i turski narod u svojoj narodnoj baštini gaji cijeli jedan niz vjerovanja koja su se očuvala vijekovima uz čiju se pomoć odgonetavala sudbina, vremenske pojave, pokušavala spriječiti bolest ili zlo. Sva ta vjerovanja usprkos modernijem načinu života još su aktuelna te se mogu susresti kako po manjim sredinama duž cijele Turske tako i po velikim gradovima poput Ankare i Istanbula. Ovo su tek samo neka od njih:

Velikim grijehom smatra se jesti voće sa drveća koje raste po mezarju. Ono se ostavi da istruhne na granama.

Ako se zapali drvo trešnje u kući gdje se drže košnice sa pčelama sve će izumrijeti.

Petkom nije lijepo orati zemlju sa volovima. Volovske oči bit će kao dvije česme, plakaće.

Drva koja se donesu sa mezarja da bi se ložila vatra noću privlače šejtane iz grobova.

Ako od zapaljenog drveta dolaze čudni zvukovi kao sto su pištanje, brektanje i drugo, o ukućanima neko priča loše stvari.

Noću ne valja prilaziti jezeru jer se može desiti da se u njemu kupaju noćni džini i vile.

Kada neko pođe na veliki put, za tom osobom se prolijeva voda, da ode i dođe kao voda.

Ako se stavi prst u nosnu šupljinu teleta, bradavice će nestati.

Ako se prije pojavljivanja duge dodirnu zubi sa biserom vjeruje se da će ostati bijeli, zdravi i čisti.

Ako neko dodirne metlu sa nogom, vjeruje se da bi mu se noga mogla osušiti.

Oni koji pate od glavobolje jedne polovine glave trebaju otići u džamiju i pomesti pola džamije sa metlom pa će bolest prestati.

Osobe koje imaju groznicu, nakon što čuju svraku da krešti nakon akšam-namaza treba da svežu kaiš i donesu nijet za „spašavanje od bolesti“.

Kada se čuju kakve vijesti o nesreći odmah se kaže: „Olovo u šejtanove uši“ ili se tri puta kucne od drveni stol govoreći: „Daleko od ušiju onoga koje ovo čuo“.

Ako kravi kaplje mlijeko iz vimena ili stoka djeluje tmurno i sivo onda je to pouzdan znak da je urečena.

Noću ne valja sjeći nokte.

Ne valja posjeći drvo iz svoje bašte na kojem još ima plodova, to je grijeh zbog kojeg neko iz familije može ostati osakaćen.

Aprilskom kišnicom dobro je prati kosu, od nje kosa raste bolje.

Sevap je kućnu mačku i psa uzdržavati, ko ih ubije počinio je veliki grijeh.

U snu vidjeti konja znači na javi očekivati blagodet i sreću.

Jelen ili srna znak su sreće i dobro ih je vidjet ili susresti.

Goluba ne valja ubijati jer može u njemu biti melek.

Sanjati kravu ili vola predskazuje obilje i berićet odnosno dobru zaradu i poslovanje.

Ako šojka ili kreja preleti ispred kućnih vrata jedan od ukućana taj dan dobit će lažne vijesti.

Vranu vidjeti u zimsko vrijeme znak je da će uskoro padati snijeg.

Ako između akšama i jacije zavije pas neko će iz komšiluka umrijeti.

Ako se u noćno vrijeme čuje horoz bit će svađe u kući.

Grijehota je noću zvoniti ili zviždati.

Ko ima ravne tabane smatra se nesretnom osobom.

Osobe plavih očiju nevjerne su u ljubavi. Požudnim i pohlepnim osobama smatraju se vlasnici sitnih očiju.

Na Hidirllez ne valja čupati mokru travu ili brati štogod sa drveta na kojem ima rose ili kišnice.

Da se nova kuća zaštiti od uroka (nazara) u njene temelje se stavi igla, soli i malo ugljena pa je niko neće moći ureći kao ni njene stanovnike.

Svakom hasti sevap je saliti strahu (olovo).
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika http://falanje.yourme.net
 

Turska magijska vjerovanja

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
havaje.forum.net :: ORIJENTALNA MAGIJA-